Što je čovjekov duh?
Filozofija i teologija govore o čovjekovoj duhovnoj duši, jer je čovjek otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Čovjekovu duhovnu dimenziju ne treba miješati s njegovom religioznošću. Religioznost je samo jedan segment čovjekove duhovnosti, dok je duhovnost čitav čovjek.
Duh je sloboda od prostora i vremena, nadilazi čovjeka i sveukupnost svega. On je slobodan od svega i slobodan za sve. On je stvarnost u kojoj se sve može spoznati i u kojoj sve postoji. On omogućuje da čovjek razmišlja i da dijelove dovede u logičku cjelinu.
Dokaz duha u čovjeku jest činjenica da čovjek može postaviti egzistencijalan pitanja, tražiti smisao i vrijednost svega što radi i zašto živi. Duhom čovjek sagledava sve u širem smislenom kontekstu, on se može duhom distancirati od događaja i sačuvati mir i trijeznost.
Duh prethodi kulturama i vrijednostima, napaja se u središtu svega postojanja, u Bogu. Duh daje smisao životnoj borbi, ujedinjuje sve i preobražava, on je srž savjesti. Njime čovjek nadrasta male uske horizonte, svoj mali ego i ulazi u vizije istine, dobrote i ljepote, čime prelazi granice svog ja. Duh pomaže u borbi dobra i zla, života i smrti, patnje i očaja. Duh naše male probleme smješta u dublje cjeline i sveobuhvatne perspektive. Bez njega i iskustva njegova djelovanja naše vizije ostaju zamagljene, život prazan a svrha života ograničena.
I da, treba razgraničiti duhovnost od religije, no ne i razdvojiti potpuno u neku samostalnu cjelinu.Razdvajanje "duhovnosti" i samoga Boga, onoga koji je čovjeku udahnuo taj duh, je apsurd. Da ne postoji Bog, ne bi postojala niti duhovnost.
Ova moderna ateistička "duhovnost", ili duhovnost Novoga Doba (New Age) koja je preplavila cijeli svijet, je duhovnost bez posrednika koja ohrabruje čovjeka na apsolutnu nezavisnost od bilo kojeg autoriteta, što znači da ju bez imalo zadrške možemo nazvati anarhističkom duhovnošću.
Duhovnost ne izvire iz čovjeka samog, izvor duha i duhovnosti je sam Bog na čiju sliku je čovjek stvoren. Naravno, vrlo je bitno i pozitivno spoznati samoga sebe, no sebeljubljem izjednačiti se s Bogom, ili još gore, uzdići se i iznad samoga Boga se ne može nazvati duhovnoću.
Čovjek NIJE Bog, on je samo slika Božja. Težnja za nebom, bez posrednika koji će ga tamo vratiti, ne služi ničemu!
Duh je sloboda od prostora i vremena, nadilazi čovjeka i sveukupnost svega. On je slobodan od svega i slobodan za sve. On je stvarnost u kojoj se sve može spoznati i u kojoj sve postoji. On omogućuje da čovjek razmišlja i da dijelove dovede u logičku cjelinu.
Dokaz duha u čovjeku jest činjenica da čovjek može postaviti egzistencijalan pitanja, tražiti smisao i vrijednost svega što radi i zašto živi. Duhom čovjek sagledava sve u širem smislenom kontekstu, on se može duhom distancirati od događaja i sačuvati mir i trijeznost.
Duh prethodi kulturama i vrijednostima, napaja se u središtu svega postojanja, u Bogu. Duh daje smisao životnoj borbi, ujedinjuje sve i preobražava, on je srž savjesti. Njime čovjek nadrasta male uske horizonte, svoj mali ego i ulazi u vizije istine, dobrote i ljepote, čime prelazi granice svog ja. Duh pomaže u borbi dobra i zla, života i smrti, patnje i očaja. Duh naše male probleme smješta u dublje cjeline i sveobuhvatne perspektive. Bez njega i iskustva njegova djelovanja naše vizije ostaju zamagljene, život prazan a svrha života ograničena.
I da, treba razgraničiti duhovnost od religije, no ne i razdvojiti potpuno u neku samostalnu cjelinu.Razdvajanje "duhovnosti" i samoga Boga, onoga koji je čovjeku udahnuo taj duh, je apsurd. Da ne postoji Bog, ne bi postojala niti duhovnost.
Ova moderna ateistička "duhovnost", ili duhovnost Novoga Doba (New Age) koja je preplavila cijeli svijet, je duhovnost bez posrednika koja ohrabruje čovjeka na apsolutnu nezavisnost od bilo kojeg autoriteta, što znači da ju bez imalo zadrške možemo nazvati anarhističkom duhovnošću.
Duhovnost ne izvire iz čovjeka samog, izvor duha i duhovnosti je sam Bog na čiju sliku je čovjek stvoren. Naravno, vrlo je bitno i pozitivno spoznati samoga sebe, no sebeljubljem izjednačiti se s Bogom, ili još gore, uzdići se i iznad samoga Boga se ne može nazvati duhovnoću.
Čovjek NIJE Bog, on je samo slika Božja. Težnja za nebom, bez posrednika koji će ga tamo vratiti, ne služi ničemu!
Nema komentara:
Objavi komentar