Tekstovi o New age filozofiji i činjenice oko nastanka tog pokreta, preuzeti su ili interpretirani iz knjige "Proroci Novoga doba" fra. Josipa Blaževića u izdanju Teovizije








petak, 13. kolovoza 2010.

O Desetom uvidu J. Redfielda


Nakon Celestinskog proročanstva i devet uvida, Redfield objavljuje još jedan roman pod nazivom «Deseti uvid» koji je populariziranje šamanizma, astralnih razina, kanaliziranih poruka, anđela i sl.

R. tvrdi kako deseti uvid još nije sišao na zemaljsku razinu- «Ovo znanje postoji samo u životu poslije života. Tek kada dovoljan broj ljudi na zemlji intuitivno nasluti postojanje tih informacija, ono će u svijesti sviju moći postati dovoljno stvarno da bi ga netko zapisao».

Ovu teoriju on čak proširuje i na svete knjige religija uključujući i Bibliju. Iz njegova tumačenja jednakosti svih religija, jasno je kako razvija (skupa s ostalim prorocima Novoga doba) novu paradigmu koja nastoji zamijeniti Kršćanstvo. U svojim uvidima R. karikira kršćanstvo infantilnim slikama i njegove predstavnike predstavlja kao vrlo naivne i neinteligentne. Svaki zdrav razum bi se pobunio protiv takvih naivnih rezoniranja (kako je prikazano kršćanstvo) a to je i bio autorov cilj. Ono žalosno je da ljudi upadaju u tu zamku jer kršćanstvo i poznaju samo iz ovakve literature stoga i ne čudi toliki uspjeh New age romana koji kršćanstvo predstavljaju kao zbir nauka suprotstavljenih duhovnosti.

Pozadina Redfieldovih navoda o «izvoru» svetih knjiga svih religija je teozofska teorija o okultnoj «Akashe kronici» u kojoj su navodno pohranjena sva znanja svijeta.
Redfield zapravo traga za egzistencijalnim smislom no izvan kršćanskih okvira u kojima nije otkrio dublji smisao pa izmišlja svoje, prilagođava razmaženom ljudskom oku i uhu, kako bi opravdao sam sebe pred sobom jer, svaki onaj koji «traga za smislom» umjesto da tom smislu ide ususret, u svojoj najdubljoj nutrini osjeća razdor, nemir i posljedicu odjeljenja od svoga Postojanja. U svemu tome ima puno oholosti i iskvarenosti ljudskoga srca okamenjenog ne prisudstvom Boga, a to je očito iz pretpostavljanja vlastitoga iskustva Božjoj objavi, tj. postavljanje sebe iznad jedinog Savršenog. To je «intelektualna oholost» koja je već mnoge «proroke» strovalila u ponor.
Enigmatična podsvijest mnoge odvodi u podzemlje okultnoga gdje istraživač u svojoj samouvjerenosti zaboravi na oprez i lako se oklizne na tom skliskom terenu. Kroz svoje podsvjesno čovjek želi prodrijeti do svog bitka (ili «kozmičke svijesti») te saznati nevažne zagrobne stvari, a pritom zanemaruje one toliko važnije koje su mu već objavljene u trenutku uzeća u postojanje i objavljuju se svakoga dana ovog kratkog života.

Prema znanju a zanemarenome će nam se mjeriti, a ne prema onome što nam nije određeno da saznamo prije vremena. Umjesto riječju Božjom, čovjek se lako da odvesti znatiželjom. Upravo o tome govori prva knjiga Biblije, naši praroditelji znatiželjom su odvedeni u spoznaju koja im nije donjela dobro osim što je zadovoljila njihovu znatiželju. Naravno, postoji znatiželja koja vodi u život, ali postoji i ona koja vodi u smrt a razlikovati ih možemo samo mudrošću Božjom.

Nova paradigma predstavlja se vrlo zavodljivo, obećaje bogovsko stanje a zapravo se nipočemu ne razlikuje od svih ostalih propalih utopijskih ideja. Sve ono što širokim putevima bez trnja i pokoje boli vodi u blaženstvo, treba podvrgnuti strogom preispitivanju jer znamo kamo široki putevi, popločani zlatom, vode.

Svjetonazor New agea prema Redfieldovim uvidima


James Redfield je također jedan od glasnika novog doba koji New age svjetonazor ( i ideje) razvija u svom djelu "Celestinska proročanstva" kroz 9 uvida ("prosvjetljenja") i nameće ga kao novo evanđelje koje poziva na «buđenje» radi osvješćivanja našeg «duhovnog puta». Baza tih tzv. uvida je gnostična magijsko-okultna a premazana psihologijom, kvantnom fizikom, orjentalnim svjetonazorima...

1. Kritična masa

Prvi uvid («prosvjetljenje») događa se kada postanemo svjesni podudarosti u našem životu. To tajanstveno zbivanje ukazuje da našim životom «upravlja neka neobjašnjiva sila». Taj uvid pretpostavlja razvijanje «intuicije» ili predosjećaja. Kako tumači R. Broj pojedinaca koji doživljavaju to iskustvo istodobno, dosegao je «kritičnu masu». U ljudskoj kulturi dolazi do novog duhovnog buđenja koje je pokrenula «kritična masa» čiji se život smatra kao duhovni razvoj postignut neovisno o religiji, vlastitim «intuitivnim vodstvom» i duhovnim «vodičima».

2. Duže sada

Drugi uvid govori o tome kako su svijet odaslani istraživači znanstvenici da bi otkrili značenje ljudskog života na ovom planetu. Nakon nezadovoljavajućeg religijskog odgovora, pitanje smisla povjereno je znanstvenicima koji u istom loncu kuhaju fiziku, psihologiju, okultizam, misticizam i religiju iz čega su dobili čušpajz duhovnosti poznat kao New age.

3. Sveta energija

Treći uvid govori o «svetoj energiji» kojoj pripada sve što postoji. Sve je energija i uskoro ćemo ju svi moći opažati. Vegetarijanci lakše zapažaju tu energiju jer «hrana je prvi način stjecanja energije» i «kako bi u potpunosti upili svu energiju iz hrane, hranu treba poštivati...»

Kult hrani iskazuje se kroz molitvu. Tom teorijom R. Tumači i kršćansku molitvu prije jela, naime, nije stvar samo u zahvali već treba jelo učiniti svetim iskustvom kako bi energija iz hrane ušla u tijelo (kome se onda mi to zapravo molimo? Hrani? Energiji? Podsjetimo se Božjih riječi «Nemaj drugih bogova uz mene»). Tim energijama mi možemo ovladati i utjecati na događanja oko nas.

4. Borba za energiju

Nakon objave trećeg uvida da je sve što postoji energija, četvrti kaže da nas ta energija, ili svemir održava i da ona odgovara na naša traženja (aludira li on to na inteligentnu energiju?).
Obzirom da smo otkinuti od tog izvora energije tražimo način kako povećati svoju osobnu energiju i psihološki je krademo drugima kroz nesvjesnu borbu manipulacijama ili prisiljavanjem drugih da na nas obrate pozornost i tako nam daju energiju. «Punimo se na račun drugih i to nas pokreće».
Iako ovaj uvid može zazvučati logično, veliki broj ljudi se stvarno «hrani» tuđom «energijom», neoprezno je u potpunosti preuzeti ovo kao istinu jer bi svijetom uskoro hodalo mnoštvo paranoika.

5. Poruka mistika
 

Peti uvid objašnjava mistično iskustvo kroz izmjenjeno stanje svijesti («99% stvarnosti je nevidljivo, a naša nesposobnost da prihvatimo tu nevidljivu stvarnost, posljedica je niske razine svijesti») koje omogućuje razvijanje intuicije, sagledavanje budućnosti (vidovitost) kao i mnoge druge parapsihološke fenomene. Ta spoznaja predstavljena je kao «kozmički osjećaj» koji čovjekovu energiju uzdiže na više vibracije. Takvo iskustvo, prema R., vodi povezivanju s božanskom unutarnjom energijom i traženju istine unutar sebe, ono naravno uključuje i ideje o prijašnjim životima tj. reinkarnaciji.
Isto tako tumači da kada ovladamo mističnim iskustvima, biti ćemo sposobni izvor energije koristiti po volji.
Ovakva teorija evolucije ne ostavlja mjesto osobnome Bogu, pa naravno, ni pojmu grijeha, a ipak R. sugerira kako bi crkva umjesto evanđelja, ili uz evanđelje, mogla prihvatiti i poučavati uvide. Smiješno.

6. Prošlost

Što duže smo prikopčani na spomenuti izvor energije (ovo me neodoljivo asocira na film «Avatar»), to nam ona više nedostaje kada se, zbog stresa npr., iz nje iskopčamo. Tada počinjemo krasti tuđu energiju. Kada si osvjestimo taj proces, naša je veza stalnija i sposobni smo otkriti vlastitu stazu duhovnog razvoja, tj, razvijati osjećaj svrhe ili smisla života. Dakle, šesti uvid pomaže ljudima da spoznaju svoju svrhu, svrhu boravka na zemlji koja se razlikuje od one predstavljene u evanđelju. Naravno, intuitivna vodstva ili duhovni vodiči se podrazumijevaju na stazi koja vodi ka «prosvjetljenju»
Osim toga, šesti uvid otkriva da se misao Istoka i Zapada može spojiti u višu istinu a ona vodi samouzdizanju (potpuna suprotnost poniznosti koju Isus propovijeda).

7. Pridruživanje toku

Kada si čovjek posvijesti svoju misiju na zemlji, on unapređuje «tok podudarnosti» i prepušta se njihovom vodstvu.
O ljubavi R. kaže «to je osjećaj koji je prisutan kad je čovjek povezan s energijom koja mu je dostupna u svemiru». Ovdje on zanemaruje ljubav kao voljni moralni čin (kako se tumači u kršćanstvu) već ju svodi na puki osjećaj, i, nasuprot kršćanstvu koje ističe efektivan čin te ljubavi, R. ju tumači kao isključivo afektivnom.
(Ljubav nije neki sladunjavi osjećaj, ona je puno veća od toga, djelotvorna, ona je čin bezuvjetnog predanja i žrtve a uzor i mjera takve ljubavi je upravo Krist.)

8. Međusobna etika

Osmi uvid kaže ako želimo postići češće pojavljivanje podudarnosti koje nas usmjeravaju na pravi put, moramo povećavati duhovno uzdizanje svake osobe koja nam se pojavi na životnom putu.

9. Rađanje kulture

Najinteresantnije u devetom uvidu je suprotstavljanje obiteljima s većim brojem djece tumačeći kako ne bi trebalo donositi djecu na svijet osim ako ne postoji najmanje jedna osoba koja se može punom pažnjom posvetiti svakom djetetu.

Deveti uvid kaže da će, kad čovjek dosegne ispunjenje svoje duhovne svrhe, tehnologija biti toliko napredna da će sve biti automatizirano pa ćemo se moći posvetiti isključivo svome duhovnom razvoju. Taj razvoj će nas toliko uzdignuti da ćemo i svoja tijela preobraziti u duhovno obličje (čini se kao da aludira na uskrsnuće tijela??) sjedinjujući ovozemaljski s onostranim dokidajući ciklus reinkarnacije.
Isto tako taj uvid predskazuje da će ljudi dragovoljno smanjiti svoj broj na zemlji «kako bi svi mogli živjeti na najjačim i najljepšim mjestima».

U tom zlatnom novom dobu jedino «evanđelje» koje će se još propovijedati biti će «Deset uvida».
Redfield odlučno ističe kako njegovih «Deset uvida» (sada već postoji 11 a u pripremi je i 12) pojašnjavaju istinu Crkve i pokazuju što Sveto pismo u stvari znači. Već pomalo dosadno (obzirom na sve one koji su i prije njega za sebe to tvrdili) i on se predstavlja kao novi egzegeta Svetog pisma. Ono fascinantno je da ljudi poput njega, koji nisu niti upoznali Sveto pismo i Istinu koju ono donosi, sebe smatraju rijetkima koji ga znaju protumačiti ispravno.

Prema onome što R. navodi kao tumačenje Biblije i Isusa Krista (priča o energiji koja je ispunila i promijenila grupu ljudi i isticanje kako je Isus rekao da ćemo činiti i veća djela nego ih je činio on) jasno je da rukopis nudi gnostičke i okultne tehnike za ostvarenje onoga što je sadržano u Bibliji (!!!).

Prema R. Isus je primjer povezivanja s tom energijom, on je povećao svoju «energetsku vibraciju» na tu razinu da je postao toliko lagan da je mogao hodati po vodi...

«Cijele skupine ljudi kada dosegnu određeni nivo postati će nevidljivi onima koji su još uvijek na na nižem nivou (...) a to će označiti da prelazimo zapreku između ovoga života i onoga svijeta iz kojega smo stigli i u koji odlazimo kad umremo...» Naime, Isus je prešao tu zapreku i pokazao kako se to radi a ako se povežemo s tim istim izvorom, možemo i sami, polako krenuti tim putem.

Ovdje bi se u obranu ove teorije moglo reći kako R. zapravo na «moderan» način priča o putu svetosti kojim bismo svi trebali poći slijedeći Krista, čak se jako u svojim fikcijama oslanja na uskrsnuće tijela, no, gdje su u toj priči ljubav, milosrđe, milost Božja, grijeh... Vrlo spretno je izbjegao sve ono što bi moglo zazvučati teško i kao bilo kakva odgovornost pred Stvoriteljem, a time i zanemario dvije najvažnije zapovijedi: «ljubi gospodina Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom» i «ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe», bez čijeg obdržavanja niti jedan neće u nebo, ili prigodnim riječnikom, zavibrirati dovoljno visokom frekvencijom da bi stigao tamo od kuda je došao.
Kako čovjek voli sebe praviti pametnim i uzdizati se kao poznavatelj istine i velikodušni djelitelj prosvjetljenja...Ali što će biti s tim čovjekom kada stane pred lice samoga Boga, kad se susretnu oči u oči i kada ogoljen od svih svojih «znanja» i velikih fantastičnih teorija bude preispitan? Hoće li se i onda smatrati velikim poznavateljem Istine kad u prisudstvu te Istine spozna svoju zabludjelost i u dubini duše osjeti bol, kako svoje tako i zabludjelosti svih onih koje je vodio za sobom?? Što li će tada reći kada se susretnu, oči u oči, on i Bog...

utorak, 10. kolovoza 2010.

Sudbina ili Bog?


Još jedna «istina» na koju se New age poziva je rok trajanja bogova, prolazi sve pa i bogovi. To je svojevrstan protest proizašao iz konzumističkog gledanja na Boga od kojega se očekuje da služi čovjeku za zadovoljavanje njegovih potreba umjesto na Boga s kojim treba surađivati. Na čovjeka se gleda kao slučajno odabranog (samo) dijela šireg kolektiva čije planove i nade bogovi ne uzimaju u obzir. Osobnog Boga koji je u postojanje pozvao svakog pojedinog čovjeka kao dragocjeno mu biće, zamjenjuje se neosobnim silama, «nebom», sudbinom (iz takvih tumačenja proizlazi i magija kao moć mijenjanja sudbine)...

U kršćanstvu ne postoji vjerovanje u sudbinu no kad bismo taj pojam htjeli objasniti iz perspektive kršćanstva mogli bismo reći da je čovjeku «suđen» život u prijateljstvu s Bogom i da je predodređen za nebo «Tako: u njemu (Kristu) nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, za hvalu Slave svoje milosti» (Ef 1, 4-5).

No, iz činjenice da neki preziru suživot s Bogom, niti ta «sudbina» nije apsolutna obzirom da Bog poštuje čovjekovu slobodu koju mu je dao i dopušta mogućnost izbora. Očito je da je čovjek slobodno biće te da ga Bog ne zarobljuje već unaprijed određenim putem, sami smo gospodari svoje «sudbine» no i odgovorni za povjerenu nam slobodu.

Zbog čega potreba za vjerovanjem u sudbinu?
 
Zbog svoje nestrpljivosti i mlakosti, čovjek se od početka svoga postojanja bori s iskrivljenim slikama Boga prikazanog kao nepravednog. Iako je to potpuni apsurd, čovjek je sklon mjerenju, kako drugih ljudi tako i Boga, prema samome sebi. Bog je postao dežurni krivac. Sve naše neuspjehe, gluposti i promašaje skrivio nam je Bog jer nije isplatio naše služenje njemu. Koliko smo samo puta čuli (i iz usta onih koji se smatraju velikim vjernicima) «Zašto ja Bože pa dao sam ti ovo i ono, suzdržao se od onoga radim tako i tako...?», čini se da mnogi pokušavaju trgovati s Bogom i cjenkati se zaboravljajući da je prava ljubav ne mjerljiva. Bog jest rekao da će svakome platiti po djelima njegovim, no to nam ne daje pravo (a ni moć) da ga požurujemo ili tražimo avans, a i jesmo li dobro pobrojali svoja djela?
Zbog takvog viđenja situacije čovjek, umjesto da se uhvati življenja ovozemaljskog života i da uči na greškama i raste, opravdava svoj kukavičluk i lijenost sudbinom; «Što mi vrijedi kad je ionako sve zapisano unaprijed...»


To je jedan razlog zašto bi mnogima odgovaralo postojanje sudbine «nisam ja kriv, nebo se urotilo», a drugi, taj se rađa iz oholosti i narcisističke ljudske prirode; ako postoji sudbina onda postoji i način manipulacije njome, a ako uspijemo izmanipulirati sudbinu i izmjeniti ono zapisano onda smo veliki kao Bog, sami smo svoji gospodari i imamo dokaz da je Svemogući samo izmišljotina onih nižih koji nisu sposobni doći do istine. Upravo se tim drugim koristi i New age i odvodi u okultizam i magiju. U oba slučaja ono što čovjek ne vidi je, šteta koju sam sebi nanosi, umjesto da mu je svaki pad poticaj da slijedeći puta skoči još višlje i dodirne novi oblak, on se uvlači u tu rupicu u koju je upao, besmislen i jadan, i zadovoljava se blatom u iščekivanju da «sudbina» odradi svoje. Ili umjesto da svojim rukama, znojem i trudom osvoji, pobjedi i osjeti istinsko ispunjenje zbog postignuća, okreće se «silama svemira» i dragovoljno se predaje u roblje za pokoju mrvicu kratkotrajnog zadovoljstva.
Naravno, ne treba potpuno odbaciti misao da ipak postoji neka Providnost koja nas vodi kroz život i da se sve događa s razlogom (bilo dobro bilo loše) pa i to da smo baš mi ovdje i sada i da nam je povjerena zadaća, no taj razlog nije neka nepravedna kazna ili samo igrica okrutnog Boga. Razlog svemu su rast i spoznaja a kakvu lekciju ćemo prizvati u svoj život ovisi samo o nama.
U ovom novom dobu, bitka za duše vodi se spretno ponuđenim idejama a najveća moć krije se u suvislosti. Kada bi bile otvoreno neprijateljske svi bi ih se klonili a kada bi bile same besmislice lako bi ih bilo razotkriti. Iako većina ideja New agea vodi u stupicu, zbog onih nekoliko valjanih je dobro biti dijaloški otvoren tom novom svjetonazoru, no ne na štetu predane nam objave, već radi njezinog što učinkovitijeg prenošenja i ljudima našeg vremena.


I složila bih se u jednoj mjeri s New age istinom s početka ovog teksta, bogovi, oni umjetno proizvedeni, ljudskim mozgom smišljeni, uistinu imaju rok trajanja, za vrlo kratko vrijeme, na duh New agea past će prašina a naslijedit će ga neki noviji, fantastičniji, no i taj će proći i tako malo po malo svijet ide ususret onome koji nikada ne prolazi, Kristu.