"Nema pakla" (?)

Još jedna od optimističnih obmana New age duhovnosti je i negiranje pakla i Zla koje tamo odvodi. New age bog (koji se objavljuje odabranim prorocima, slugama okultizma) uvjerava kako ne postoji osvetoljubivi dio njega koji bi podvrgnuo svoju ljubljenu djecu vječnim mukama koje se ne mogu niti zamisliti: «Kažem ti da ne postoji takvo iskustvo kao što ste vi izmislili u vašim teologijama koje se temelje na strahu» (Walsh "Razgovori s Bogom"). Ovime se promiče duhovna anarhija u kojoj nema pravila, sve je dozvoljeno na putu vlastitog "ostvarenja", čovjek je sam svoj vlastiti bog, i sudac i krvnik koji je jedini sposoban razlučivati dobro od zla. Naglašavanje toga kako Bog nije osvetoljubiv u kontekstu pobijanja postojanja pakla, zapravo proziva krščanskog Boga i njemu pripisuje stvaranje tog pakla. Iskrivljeno tumačenje (i nepoznavanje) Biblije i pojmova kršćanske vjere stvara o Bogu sliku koja ne može biti dalje od istine. Iako bi se i iz kuta kršćanske Objave moglo reći da je istina kako je čovjek sam sebi sudac i krvnik te da sam razlučuje dobro od lošega i na temelju toga bira, pozadina ipak nije niti slična onoj New ageovskoj koja nastoji ukloniti svaki oblik Božjeg autoriteta.

Isusov govor o paklu mnogima se danas (omlačenoga duha) čini tvrd i pretjeran a pakao (o kojem se i danas gaje srednovjekovne predodžbe) više nije «u modi». Bogovi New agea predstavljaju pakao kao samo metaforičko sredstvo prijetnje ljudima (sredstvo za zastrašivanje u službi poslušnosti) u jednoj fazi povijesnog razvoja. Kažu kako čovječanstvo doseže svoju punoljetnost kada ga konačno više nitko ne treba plašiti. Promiču slobodnu (razuzdanu) moralnost a za bezbrižni razuzdan moralni život, potrebno je prvo ukloniti svaki strah od mogućih posljedica (osobito vječnih). Za postizanje toga prvo se iskrivljava slika pakla prikazujući ga grotesknim i protivnim naravi Boga koji je sama ljubav i dobrota (opet napominjem, Bog nema veze s paklom) a da bi to bilo uvjerljivo, trebao ga je dokinuti isti onaj koji je na njega upozorio- sam Bog. U tome su jedinstveni svi proroci Novoga doba- moderni se bog izruguje kršćanskoj objavi i niječe postojanje pakla jer kako bi Bog koji je milosrđe i ljubav mogao strovaliti nekoga u pakao?

Bog nije osvetoljubiv niti strovaljuje ikoga igdje ali to ne znači da ne postoji Zlo i «mjesto» na kojemu ono obitava. Nije Bog taj koji baca u pakao, ljudi sebe sami tamo svrstavaju predajući se dragovoljno vodstvu onoga koji oduzima život. Velika je zabluda o Bogu da će na konačnome sudu upirati prstom i odjeljivati dobre od loših strovaljujući loše u ponor smrti- to bi prije bila slika nekog loše zamišljenog horora. Bog ne kažnjava, on jedino ne navaljuje da ga pustimo u svoje živote, ne nameće sebe i svoju volju i ne zahtjeva prijateljstvo s Njime već nas poštuje i nada se da nećemo odlutati predaleko. A to je jedina Njegova «osveta» i «kazna», ne miješanje nasilno u naše odluke koje češće odvode od Njega nego što nam Ga približavaju, a sve što nije Dobro, Zlo je. Čovjek vlastitim izborom ovdje na zemlji odlučuje kamo će usmjeriti svoju dušu koja će i nakon smrti držati taj smjer. Vrata i pakla i raja ovdje su na zemlji. Koja ćemo otvoriti i kome potrčati u zagrljaj, naša je odluka, a Božja je «osveta» što neće potrčati za nama i moliti da mu se vratimo.

«Nema pakla» postala je krilatica Novog doba. Iz toga proizlazi da Isus nije morao umrijeti da bi nas od pakla spasio kad to ionako ne postoji. Zašto je onda došao? Zašto je razapet prolio krv? Zbog dobre predstave i da bi čovječanstvo narednih 2000 godina imalo zgodnu temu za rasprave i promišljanje?? Ili možda zato da provjeri koliko vremena će nam trebati da shvatimo kako se On malo s nama šalio?

Gerdin Isus objavljuje kako «još nikada nijedan grešnik nije bio osuđen na vječno prokletstvo (...) Vječno prokletstvo ne postoji; nikakve patnje ni boli ne postoje do u beskraj» ali (da ne ispadne baš da je onaj Isus iz Nazareta u svemu prevario čovječanstvo) ipak postoji mjesto kažnjavanja koje se odvija najprije na mjestu zločina a onda se šalje u svijet sjena.» Vladar tog svijeta je samostalni zvjezdani Bog čije je ime Lucifer. On vlada vojskom ozbiljnih tamnih anđela koji odvode u svijet sjena gdje duše idu na «čišćenje». Sugerira li to ona da su legije Luciferovih palih anđela bezazlena bića koja čine dobro??? Malo je teško povjerovati da ona razumije što predstavlja kao Božju objavu...

Najlukavija i najveća obmana oca laži je upravo ta, «Ne postoji pakao i ne postoji Sotona». Iako bi nam se to moglo učiniti apsurdno, zašto bi sam sebe proglasio nepostojećim, to je najgenijalnija laž koju je mogao smisliti. Tada može potpuno slobodno djelovati, sijati zbunjenost, izgubljenost, poticati razdor, natjerati u očaj. Ako ne postoji pakao i vladar tog pakla, ne postoji niti grijeh a zašto bi onda čovjek bio poslušan Bogu i prijateljevao s njime kad će ionako baštiniti Njegovo kraljevstvo. Jedino tako (izdvajanjem čovjeka iz Božje prisutnosti) Sotona može pridobiti vječne sluge. Njegov je cilj «poraziti» Boga dokazom da je čovjek svojevoljno izabrao Zlo i uništiti čovječanstvo stvoreno na sliku Božju. Želi da čovjek izigra povjerenje i ljubav koja mu je dana i dokaže kako je stvaranje ovoga svijeta bio glup potez te si tako uskrati obećani vječni život. Ljubomoran je na čovjeka što uživa toliku pažnju i naklonost Božju i zato ga želi uništiti a koji je bolji način za to nego ga povesti sa sobom u vječnu smrt da i on (čovjek) zauvijek umre jer pobjeda nad svim Životom značila bi pobjedu nad Bogom. Svoju glupost i oholost zbog koje je sam sebe strovalio u beznađe želi naplatiti i osvetiti «poklanjanjem» iste takve sudbine što većem broju Božjih miljenika- Ljudi. No Sotona je jadan, nemoćan i slab i zato treba čovjekovu suradnju a zna da je premalo onih ludih koji će svjesno dati se u posjed njemu stoga je i prozvan ocem laži. Jedino prijevarom i obmanama može zaposjesti čovjekovo srce. Samo ako čovjek sam zatvori vrata Dobroti a otvori Zlu, može ga povesti u pakao. A to mjesto uistinu postoji. Ne kao što ga prikazuju slike srednjega vijeka, kao oganj i hrpa iznakaženih grotesknih stvorenja s vilama, već kao beznađe, vakuum bez mirisa, prazan prostor bez trunke Ljubavi i Dobrote, samoća i odjeljenost od vlastitoga bitka, besmisao i očaj- vječno!

Možemo li zamisliti samo 5 minuta svoga života bez trunke ljubavi u njemu? To je muka na koju Isus upozorava- život bez ljubavi zove se smrt a smrt je pakao.