Alkemija

Mitovi o alkemijskim postulatima jednako su stari kao i čovječanstvo. To su mitovi koji potječu od najranijih dana kada je čovjek, otkrivajući zakone prirode, ostajao bez daha pred njezinim tajnama i veličanstvenošću. Iz strahopoštovanja počeo se klanjati kozmičkim silama i nebeskim tijelima razvijajući kult i otvarajući svojoj duši prostor za Božju objavu koja se razvijala, a svoju puninu postigla u Isusu Kristu.

Velika većina onih koji nisu prihvatili svjetlo vjere čija nam je punina zasjala u Isusu Kristu, u svojim kultovima do danas nije daleko odmakla od (mitoloških) kozmičkih sila kojima pripisuju božanske atribute. Ti kultovi, ili svjetonazori, danas zaokupljaju i mnoge kršćane koji očito nisu još otkrili blago svoje vjere jer umjesto da grabe koracima naprijed, oni se vraćaju na počela.

Ti najstariji mitovi promatrali su Sunce kao muža koji svaku večer ide na počinak u Zemljino krilo koju noću oplođuje kovinama koje se razvijaju u utrobi Zemlje. Filozofsku podlogu tim mitovima dao je Aristotel naukom da je materijalni svijet sačinjen od bezlične pratvari iz koje, poprimajući vlažnost, suhost, toplinu i hladnoću, slijede četiri počela; vatra, zrak, voda i zemlja. Polazeći od toga, možemo zaključiti da se sve sastoji od ova četiri počela kombinirana različitim omjerima tj. da bi se jedna tvar pretvorila u drugu, potrebno je, dodavanjem ili oduzimanjem nekog počela, promijeniti njegov učinak u toj tvari.

Alkemijske ideje u Europu donjeli su Arapi koji su se, osvojivši Egipat, upoznali s postupcima obrade zlata. Propašću islamske vlasti u Toledu kršćanski su učenjaci, prevodeći arapske spise, u Europu donjeli i staro-grčku filozofiju s arapskim nadopunama i komentarima. Tako su alkemijske ideje prenesene na europsko tlo.

Prema prastarim mitovima, kovači u drevnih naroda uživali su ugled jednak svećenicima zbog njihove «tajanstvene» sposobnosti da se domognu mineralnih ruda te ih prerade u kovine. To je izgledalo čudesno pa je kovač bio nalik bogu Sunca i iskazivalo mu se poštovanje. Moć pretvaranja neplemenitih metala u zlato oponašala je ono što se događa u Zemljinoj utrobi a ta misao nalazi se na staroj smaragdnoj ploči koja se pripisuje egipatskom bogu Thothu: "Kako tamo gore, tako i tu dolje". To je prikaz glavnih alkemijskih postulata nazvanih "Veliko djelo":

1. pronalaženje kamena mudraca kojim će pretvarati neplemenite kovine u zlato izliječiti sve bolesti i osigurati dug život. U početku se vjerovalo da će se taj učinak postići oponašanjem Boga u skladu s "Kako tamo gore, tako i tu dolje".

2. potraga za eliksirom besmrtnosti, odnosno vječne mladosti, zajednička je arapskim i orijentalnim alkemičarima.

Taoisti su vjerovali da se usklađenjem yina i yanga život može produljiti. U tom smislu smo i danas preplavljeni raznim tehnikama koje na bazi ravnoteže energija obećavaju produljenje života ili bar holističko zdravlje.

U 19. i 20. stoljeću alkemija se ograničila na bavljenje mističnom (spiritualnom) stranom svoga umijeća a 

tajna alkemijskog umijeća sadržana je u krilatici Solve et coagula- Razriješi i spoji što je zapravo opis procesa pri alkemijskim postupcima. Na svakom novom stupnju tvar gubi svoja prijašnja svojstva tako da nastaje nova, plemenitija tvar. U spiritualnome smislu riječ je o smrti nakon koje slijedi novo rođenje, bolji i čistiji život, što se kao misao pojavljuje u mnogim religijama. Alkemijska formula je i duhovna i materijalna i čovjek dolazi do posljednjih oslobađajućih i prosvjetljujućih spoznaja, čemu su mudraci cijeloga svijeta oduvijek težili.

Alkemija i kršćanstvo

Kako Coelho izlaže, alkemijska spiritualnost pomaže čovjeku na putu njegove evolucije, odnosno, pobožanstvenja. "Alkemičari su mnoge godine provodili u laboratorijima promatrajući vatru koja pročišćava kovine. Toliko su gledali u vatru da im je time iz glave pomalo nestajala sva taština svijeta. A onda su otkrili kako je pročišćavanje kovina završilo pročišćavanjem njih samih." (odlomak iz Coelhove knjige "Alkemičar", str. 82.). Ovim odlomkom alkemija je transcendirala samu sebe i evoluirala u spiritualnost koja je postala sastavni dio duhovnosti New agea. No, ne treba podcijeniti značenje alkemije u svijetu mitova i religija a u novije vrijeme i psihologije. Ona baca novo svjetlo na, Jungovim riječima, "najtamnije i najtajnovitije stvari s kojima se naše iskustvo susreće", a to je ljudska psiha. Bitna je razlika između kršćanskog spasenja koje pretpostavlja milost Božju, nasuprot samospasenju koje postiže sam čovjek kroz alkemijski proces kao tehniku samorazvoja. Dok je prema kršćanstvu spasenje dar Božji, u alkemiji je ono plod vlastitih smoostvarenja.