Vodenjaku ususret (III)

...

Swami Brahamajnanananda:

Duhovni put, putovanje unutrašnjeg života, je proces koji traje cijeli život. Samo ako ste spremni proći kroz tako dugotrajno učenje i odricanje, dobit ćete pravog učitelja. Prema tome, prvo duboko uđite u sebe i provjerite želite li da vas duhovni učitelj vodi do kraja života i jeste li u stanju slušati ga potpuno i od sveg srca. Ako osjećate da možete slijediti učitelja vjerno i odano i svoj život posvetiti njegovom putu, onda će vam učitelj obavezno doći. Ako osjećate da ne možete živjeti bez unutrašnjeg mira, bez unutrašnje radosti, bez živog vodstva Boga kroz duhovnog učitelja- sasvim sigurno ćete brzo steći duhovnog učitelja. Nijedan tragalac za istinom neće ostati bez učitelja ako mu je on zaista potreban. Nažalost, danas je mnogo onih koji poziraju kao gurui, ali nisu nadišli seksualne instinkte i nižerazredne porive pa teže za svjetovnom moći, slavom i novcem. Istinski guru nikada se ne služi lažnom propagandom. natprirodne moći on tretira kao prljavštine, a ako nehotice i sam čini čuda, to ne proizlazi iz ega jer on nema ograničeno "Ja".

Mnogi ljudi stagniraju u duhovnom razvoju jer zbog svog ponosa (samovažnosti) ne žele priznati neophodnost gurua. treba shvatiti da je spiritualni napredak izuzetno težak i uz podršku i milost istinskog gurua, a bez nje tragalac nema nikakve šanse (osim ako je rođen kao savršeni yogi ili božanska inkarnacija). Drugi opet mijenjaju gurue kao što mijenjaju odjeću. takvi nikada ne kopaju bunar na jednome mjestu dovoljno duboko da bi našli vodu kojom će ugasiti žeđ. Odbaci lažne gurue i prihvati jednog ali vrijednog.

Da, uistinu, duhovni put je put koji nema kraja, koji traži svjesnost i spremnost na odricanje i učenje, koji zahtjeva širom otvorene oči i uši, to je put koji mora prestati biti put i postati način života. U tome se bespogovorno slažem s guruima i učiteljima, no tu je slaganju kraj.

U svim svjetskim religijama postoje "vođe", "učitelji", "pastiri"...Pa tako i mi kršćani imamo svećenike koji su na neki način nama ono što su istočnjacima (i new agerima) gurui. Svi vjernici trebaju u određenim fazama svojih života (ili cijeloga) neko duhovno i moralno vodstvo za rješavanje svojih dilema, pokoji mudar savjet i podršku od onih snažnijih i iskustvenijih, pa od tuda i potreba za tim vođama i "posrednicima" u religiji, ali ono što uvelike razlikuje kršćansko poimanje duhovnoga učitelja i istočnjačko, je upravo u doživljaju koji istočnjacima nameće gurua kao neophodno božanstvo kojega se mora obožavati i služiti mu, inače ništa od spasenja. Iz vlastitog iskustva i osobnog doživljaja mogu reći da nikada niti od jednog svećenika (izuzmimo sada ekstremne sekte i društva) nisam čula štogod slično i takvo tumačenje potrebnosti gurua mi zvuči kao ucjena klanjanjem njemu i obožavanjem njegove osobe kako bi na vas razlio Božju milost, i nikako mi nije jasno kako bi netko bliz Bogu mogao uvjetovati vam time išta a kamoli spasenje.

Mogli bismo se sada (u svjetlu istoka) zapitati -A što je s Isusom Kristom? Nije li on zahtjevao isto od svojih učenika? Nije li On rekao da u kraljevstvo nebesko možemo samo po njemu doći? - Da, rekao je tako ali On je sam Bog koji je sišao na zemlju! Nije božanska inkarnacija, niti prosvjetljeni čovjek, niti veliki guru...ON JE SAM BOG! Time je sve to kako gurui sebe interpretiraju i što traže od svojih sljedbenika te činjenica da se izjednačavaju s Njime, još strašnija! Sebe, malog, grešnog čovjeka, izjednačiti s Bogom koji je otkupio cijeli svijet?!? Pa... kako?