Vodenjaku ususret (I)

Priprava za Novo doba odigrava se na svim razinama. Pokret New agea očito poprima sve jasnije konture prave religije, filozofije i znanosti, predstavljajući se najprije kao alternativa, a potom i kao zamjena postojećeg poretka. Kao što pretendira na svoj "Vatikan", religija Novoga doba očekuje i svoga "papu", nekog religioznog vođu u osobi Gospoda Maitreye, koji se, prema mišljenju newageista, još nije očitovao, ali je već među nama. Tvrde da je on osoba koju kršćani nazivaju Kristom, židovi Mesijom, budisti Petim Budom, hinduisti Krišnom, a muslimani Imam Mahdi.

New age kakav danas sve većim koracima grabi naprijed, i inicira sve više izgubljenih i osamljenih duša svojim idejama o duhovno inteligentnijem čovjeku i njegovoj probuđenoj duhovnosti, o nivoima svijesti i stapanju s božanskim, o mogućnostima pobožanstvenja svakoga čovjeka, naravno uz pomoć prosvjetljenih gurua, o mogućnosti da čovjek preuzme sudbinu i spasenje u svoje ruke i vlastitim snagama se dokopa svojih «božanskih» sposobnosti (vidovnjaštvo, iscjeljivanje, komuniciranje s višim bićima...), zapravo i nije New. To su samo podgrijane i prepakirane ideje čiji je korijen u starim ezoterijskim i hermetičkim društvima među kojima su najistaknutija teozofska i antropozofska.

Počeci teozofije

Prapočeci teozofije sežu još u treće stoljeće sve do Ammoniusa Sacchusa, filozofa i Plotinovog učitelja.
Teozofsko društvo, okultno-magijsko-spiritističkih vibracija, životno je djelo velikih medija i okultista; Helene Petrovne Blavatsky (H.P.B.), Wiliama Quana Judgea i Henrya Steela Olcoltta.
Puno svjedočanstava neoborivo potvrđuju da je H.P.B. bila medij raznih duhova, s kojima je stupila u kontakt bavljenjem magijom. Njezini članci i upute bili su objavljivani u časopisima «Lucifer» i «Path» (?!). Od najranijeg djetinjstva boravi u društvu onostranih bića, a kako i sama tumači, svoje neobične «sposobnosti» naslijedila je od svojih predaka.
Na štetu duša, danas se nerjetko zanemaruje činjenica da i postoji izvjestan broj ljudi koji podnose duhovne presije što su im nanjeli njihovi preci neurednim životima ili bavljenjem okultizmom.

Iz djela «Crtice iz života H.P. Blavatsky» detalj s njezinog krštenja:
«Kumovi su se nalazili baš u aktu odricanja od zla i od sviju njegovih djela, kada su opazili da je plamen svijeće djeteta zahvatio odijelo svećenika, i siromašnom starom gospodinu nanio strašne opekotine»
i dalje:
«Njezine dadilje bile su uvjerene da Helena ima veze s onim nevidljivim». Prilikom igre hipnotizirala je djecu; jedno se dijete tako utopilo. Svoje odnose s «nevidljivim pomagačima» B. je produbljivala i družeći se sa znamenitim okultistima.

J. Bergier: «Helena je širila užas oko sebe.»
M. Monestier: «Neka misteriozna vatra joj je palila cigarete»
Prima misteriozne posjete, kontaktira sa «sedam tibetanskih majstora» koji joj daju upute i živi u njihovom društvu. Diktiraju joj «Tajnu doktrinu» i određuju stvaranje teozofskog društva koje je utemeljeno 1875. godine.

O njezinoj «duhovnoj misiji za svijet» (i Đavao ima svoje misionare!) svjedoči C. Jinarajadasa, koji kaže da je ona svijetu dala podlogu jedinstva...

Uz pokušaj spajanja znanosti i vjere, te težnje za jedinstvom čovječanstva i nadilaženjem svih religija, Teozofija nije od Boga objavljena religija, nego prema teozofskim autorima, drevna mudrost koja je nastala kao rezultat istraživanja prosvjetljenih mislioca i vidovnjaka.

Nakon svega ovdje izloženog, o utemeljiteljici teozofskog društva, i njezinim praksama, ne možemo se ne upitati; o kakvom oni to prosvjetljenju govore????? Tko je prosvijetlio te mislioce i vidovnjake koji bi trebali ujediniti čovječanstvo a svoje privilegije crpe iz okultizma i mračnih sila? I kakvo bi to ujedinjenje trebalo biti, u kome, ili možda bolje, u čemu?

Dogme i vjerovanja teozofije

Recimo još i to da Krist Novoga doba više nije Božji Sin i Spasitelj, nego samo terapeut, iscjelitelj i prosvjetitelj.

Iako se teozofija smatra superiornijom od svih religija i toliko se borila protiv dogmi i institucionaliziranja, ipak nije to uspjela izbjeći stvarajući svoje «dogme»:
- sve je podložno evoluciji a posebno čovjek koji ju putem tehnika duhovnog razvoja može skratiti (naravno uz pomoć duhovnog učitelja)
- evolucija se odvija po zakonu uzroka i posljedice koji se tumače kao zakon karme
- kraj evolucije jest u dosizanju savršenstva koje se sastoji u oslobađanju od zakona karme povezano s prosvjetljenjem.

Teozofi vjeruju kako su kroz sva vremena postojali ljudi koji su dosezali spomenuta evolutivna «savršenstva» (prosvjetljenja) sa sposobnostima koja su ih učinila «svjesnim sudionicima božanstava». Njih se naziva majstorima ili guruima koji su svoj put evolucije dovršili a zatim imaju ulogu pomoći ljudima na tom putu kako bi ga ubrzali i skratili.
Teozofski lideri tvrdili su da su u kontaktu s dušama pokojnih koji se sele iz jednog tijela u drugo a imaju zadatak upravljanja evolucijom svijeta i ljudi. Njih nazivaju avatarima. Avatari nakon smrti ostaju na zemlji obavljajući svoju misiju, a nakon smrti ponovo se rađaju (reinkarniraju) i u njihov je svijesti sačuvano znanje o prošlim životima kao i znanje uopće (gnoza).

Teozofija danas
Ispiranje mozga koje se očituje u nekritičkoj ovisnosti o «božanskom» guruu, može osobu onesposobiti za normalno prosuđivanje zdravim razumom što omogućava razne psihološke manipulacije.
Zahtjev takve predanosti nalazimo i kod Swami Brahmajnanande u djelu «Nitya yoga, yoga za vječnost» u kojemu on poučava: «stoga moraš posjedovati ogromnu opreznost jer raskid veze s tvojim učiteljem biti će tvoja propast, a odanost učitelju uzdići će te do prosvjetljenja»
Vrlo zanimljivo tumačenje štovanja gurua uzmemo li u obzir borbu za nenavezanost na ljude i materijalni svijet u svrhu ekspanzije svijesti i prosvjetljenja. Dok se s jedne strane ruše religije kao takve jer od ljudi rade robove bez vlastitog razuma i volje, s druge se upozorava na opasnosti udaljavanja i neštovanja svog gurua (?!) koji je ništa drugo nego običan čovjek, hrpa kostiju i mesa oplemenjena Božjim dahom koji je udahnut svima!

Danas se aktivnosti teozofa provode putem raznih sekcija koje promiču vegetarijanstvo, meditavne tehnike, razne vrste yoge, autogenih treninga, razne energetske i duhovne tretmane te šire ekološke ideje i pacifizam.
Zbog ovog posljednjeg, sve više privlače i kršćane koji, zabljesnuti spektakularnim obećanjima i znanstvenim kvalifikacijama osoba koje ih reklamiraju, u potrazi za izlazom iz svojih životnih nedaća, se podvrgavaju inicijacijama i izlažu utjecaju (nipošto bezopasnih!) energetskih i duhovnih strujanja duhovnosti Novoga doba.
Sve je više osoba koje nakon takvih tretmana pate od nesanica, misterioznih glavobolja, noćnih mora, opterećuju ih opsesivne misli i vizije «bića iz astralnih dimenzija». Isto tako, nije neuobičajeno da osoba nakon kontakta s okultnim silama postane i njihov prijenosnik sijući nemir i kaos u životima svojih bližnjih.