Sasvim je jasno da živimo u svijetu u kojem kao da je pojam grijeha izgubio na svojoj težini. Na obzoru kao da se budi neko novo (pseudo)kršćanstvo lišeno morala i dogmi. Ili se iz ropotarnica povijesti ponovo oživljuje ono "folklorno" koje Isus kvalificira titulom "obijeljenih grobova"- izvana izgledaju lijepi i čisti a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i nečistoće. Današnji svijet uporno izvrće grijeh u vrline, pobačaj je postao osobni izbor ili (samo) čišćenje, ubojstvo onih koji su nam na grbači, jer su stari i nemoćni, dobilo je naziv eutanazija, bludnost i preljub dobilo je mnoštvo novih, lijepih, pojmova koji prikrivaju pravu narav...
Kako bi bilo moguće sebe opravdati i učiniti se lijepim i ispravnim, iako je iznutra trulež, treba uspostaviti nova pravila. Treba uroniti u duhovnost bez morala, treba koristiti intuiciju, instinkte, slijediti jezik znakova i dozvoljavati energijama da slobodno teku... Upravo promicanjem takve slobodne duhovnosti, proroci Novoga doba započinju svoju misiju i poslanje.
Preporađanje čovječanstva za novo doba je glavna tema New agea. Kao što se krštenjem postaje članom Božjega naroda, tako se i različitim postupcima za "promjenu svijesti" želi čovječanstvo uvesti u Novo doba koje ima stvarna parareligijska obilježja. U tu svrhu postoji nepregledno mnoštvo raznih tehnika i priručnika od kojih neki jako podsjećaju na evanđelja. Neki od njih su Coelhov "Priručnik za ratnika svjetlosti", Redfieldov iskustveni vodič "Deset uvida", Walschovi "Razgovori s Bogom" te "Vodiči uz knjigu" koji služe u svrhu inicijacije itd...
Svi oni imaju za svrhu naučiti "vjernike" nove objave da po njima i praktično žive te prenositi poruku svakome tko je za nju spreman. Tu je zapravo riječ o pravom misijskom poslanju koje se, od strane proroka Novoga doba, povjerava svakome čitatelju. Takva literatura sve se više nameće kao duhovno evanđelje te se i kršćani promeću u "ratnike svjetla" i šire okolo nove objave a da nisu pravo ni kušali one "stare".
Kod proroka Novoga doba prepoznatljive su tri stvari:
prvo se pojavi roman, nakon toga taj roman dobija i priručnik čijom se primjenom događa "preporađanje" za Novo doba koje uvelike nalikuje (po univerzalizmu) na crkvu.
Individualizam (obilježje tih novih proroka) čini da ta "nova Crkva" nema institucionalni karakter, nego planetarni u kojemu se obećava raj svakome pojedincu. Sve New age poruke (kroz tu vrstu literature) odišu vedrinom i optimizmom, ali one navještaju ezoterijsko-okultnu "radosnu vijest" o "božanskoj svjetlosti" ili "energiji".
Uočava se (kod proroka New agea) jedan prepoznatljivi novi pogled na svijet. U svojim djelima oni za njega pridobijaju sljedbenike najprije romanima (objavama) a potom nude priručnik primjenjiv u svakodnevnome životu oko kojega se okupljaju entuzijasti kao oko nekog svog evanđelja.
------------------------------------------------------------------------
Ezoterija (grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam označava i tajni oblik religijskih učenja. Kad se govori o ezoteričnim doktrinama, o ezoteričnim učenjima i tako dalje, misli se na doktrine i učenja kojima je cilj da čovjeka dovedu do metafizičke spoznaje.
Nema komentara:
Objavi komentar