Iz pera "proroka" - Više razine svijesti

Danas je sajam duhovnosti, između ostaloga, preplavljen i spiritistima koji su ovaj puta spiritizam preimenovali u kanaliziranje. Naime, razlika između spiritizma i kanaliziranja je samo formalna. Dok spiritisti zazivaju duše pokojnika, oni koji se bave channelingom (kanaliziranjem) tvrde da zazivaju anđele, svece, Isusa, Majku Božju, odnosno više razine svijesti.

Tako se Kršćanstvo, danas u ovo Novo doba, vrednuje u odnosu na čuda. "Činiti čuda" u Coelhovom smislu, znači biti blizu izvorne kršćanske istine. Od Duha Svetoga karizmatici mole za dva , danas vrlo popularna dara, dar liječenja, od tuda invazija iscjelitelja, i dar proricanja, invazija vidovnjaka. Opet je tu u drugom planu porijeklo tih darova. Bog, vrag, priroda- sve je relativno jer od svega su najvažnija čuda!

Tako se, na žalost, Isusov poziv na sličnost njemu protumačio samo kao- činiti čuda kao što ih je činio On, a zaboravlja se (ili namjerno smeće s uma) na što nas je Isus zapravo pozvao- ljubiti Boga, sebe i bližnjega svoga bezuvjetnom ljubavlju, baš onako kako i On nas ljubi.

Zanimljivo je rezoniranje jednog indijskog gurua, Rabindranatha Maharaja, koji je nakon smrti oca nastavio igru reinkarniranog boga na zemlji. Nakon što je prošao sva indijska okultna iskustva, obratio se na kršćanstvo i na trotjednom seminaru u Zagrebu dao svjedočanstvo:
"Ja sam kao dijete sanjao o danu kada će me otac izvesti van. I kao pobožan dječak sanjao sam o tome da bismo zajedno igrali nogomet. Ništa od toga se nije dogodilo. A ja nisam iznimka, Postoje milijuni djece hindusa koja prolaze kroz iste stvari jer u um njihovih roditelja odjednom dođe zamisao da učine nešto pobožno i na raju to završi zanemarivanjem djeteta... Ali to nitko ne kritizira, to se u potpunosti prihvaća. I kao jedinom djetetu tog brahmana, ljudi su se klanjali pred mojim nogama, štovali me. Zauzeo sam mjesto svoga oca, spremno i voljno. Već sam bio jako pobožno dijete. U najranijoj dobi već sam počeo učiti yogu i meditaciju. Intenzivno sam proučavao spise. Toliko toga sam učio napamet i štovao mnoge bogove: Krišnu, Višnu, Šivu, Brahmu... Štovao sam bogove životinje: slona, kravu, zmiju, majmuna. Molio sam im se i vjerovao u njih, što čine i milioni hindusa svakoga dana. Vršeći yogu i meditaciju imao sam mnoga mistična iskustva. Bahti-yoga, karma-yoga, mantra-yoga...ponavljanje mantre da bi se dostigao cilj tj. bog.

Dragi prijatelji, i meditacija je dio yoge a u istočnoj meditaciji morate isprazniti um i ne razmišljati niočemu. Um mora biti čist, potpuno prazan. I kada postignete to pasivno stanje, neko neutralno stanje, onda počinju mistična iskustva. Imao sam iskustva u transu kao kada susrećete nadnaravna bića, vidite sve sjajne boje, čujete mističnu glazbu. Kada sam došao u Englesku nekoliko godina kasnije, u šezdesetim godinama, u vrijeme studija, bio sam zapanjen kada sam našao ljude koji su otpali s Oxforda i Cambridgea, a uzimali su LSD i sl. I opisivali mi svoja iskustva. O tome sam više napisao u svojoj knjizi. Bio sam kao Indijac zapanjen jer su oni iskusili drogom ono što sam ja iskusio bez droge meditacijom... I došao sam do zaključka da izvor mora biti isti. U svojoj meditaciji, u iskustvima u transu, s jedne strane sam susretao bića koja su bila šarena i sjajna, a s druge sam susretao bića groznog izgleda, strašna i demonska. I bilo mi je neugodno tada. Mislio sam: ja sam dobra osoba, pobožan sam, kako je moguće da iskusim takve stvari? Želim biti oslobođen toga. Ali svaki puta kad sam meditirajući upadao u trans, iskusio sam iste stvari. I to me je nastavilo mučiti. Bio sam jako pobožan, ljudi su dolazili i klanjali mi se, željeli su moje blagoslove za svoj slijedeći život. Ali ja sam imao problem. Unutar moje pobožnosti, misticizma, duhovnosti, bio sam prazan u sebi. Nisam bio zadovoljan. Da, na Zapadu postoji nezadovoljstvo, ali isto tako i na Istoku postoji puno nezadovoljstva među pobožnim ljudima. Čak i svećenici i gurui i yogiji su nezadovoljni. To nezadovoljstvo je središnja neuroza našeg svijeta. Svi smo mi prazni. Nešto nedostaje. Nešto je krivo. I današnja ljudska rasa priznaje: Nešto je radikalno krivo. Osjećao sam se loše zbog toga, ljudi su dolazili k meni, davali mi novac, tražili blagoslov, a ja im nisam imao što dati. Jedno sam shvatio: da sam grešnik poput svih. A to hinduizam ne naučava. Hinduizam ne naučava o grijehu. I ne postoji oproštenje grijeha. Postoji karma- što sijete to ćete i požeti. Čak i bogovi potpadaju pod karmu."

Ovo je dio ispovijesti gurua koji je prešao na kršćanstvo. On svoje iskustvo s astralnih razina povezuje s uzimanjem opijata. I sam Coelho zanimljivo uspoređuje kokain i đavolski utjecaj: «Velika igra s đavlom je identična onoj s kokainom: daje ti osjećaj neizmjerne moći. Zato sam je poistovijetio s kokainom: kokain ti daje isti osjećaj moći, gospodstva, apsolutnog pouzdanja, ali je to sve samo privid. U stvarnosti si rob.»

Kao i u spiritizmu, naum o kontaktiranju s onostranim bićima ovisi o mediju. Tako Coelhov glavni junak u jednom od romana, prorok Ilija (ne onaj biblijski) priziva svog anđela. "U tom času ukaza se anđeo Gospodnji ušutkavši njegova anđela čuvara"- u okultnoj hijerarhiji anđela, jači se nameće slabijem- "Sve oko njega se zatamni i nađe se okružen tisućama bijelih svjetlucavih točkica.(...) Htjede sjesti, ali tek tada ustanovi da nije u stanju pomaknuti ni jedan jedini mišić. (...) I ovaj puta nije mu anđeo čuvar govorio, već nešto jače i moćnije. Bojao se da bi, ako ne izvrši zapovijed, svi njegovi poslovi mogli biti ureknuti." Iz takvih odlomaka očigledno je da onostrana bića ne poštuju slobodnu volju, već tiraniziraju! Naravno da od takvoga "Boga" i sam čitatelj želi pobjeći. Tu se isprepliću vjera i praznovjerje i nekom vrstom ideala postaje "svuda vidjeti anđele", a i današnji iscjelitelji iniciraju ovakva iskustva.