Osnovni i glavni argument za uranjanje u New age pokret, i prepuštanje cijeloga sebe novim strujama koje obećavaju prekrasno (nužno) iskustvo duha i sebstva i stapanje s božanskim, je skori dolazak novoga doba, Doba Vodenjaka! Doba savršenog slobodnog čovjeka i jedinstva čovječanstva, doba koje zahtjeva izmjenjenog svjesnijeg čovjeka oslobođenog mraka i okova dosadašnjih tradicionalnih religija (čitaj kršćanstva), jer, samo tako oslobođen čovjek biti će sposoban spoznati Boga i samoga sebe i time biti spašen. I dok je kršćanstvo, nastalo prije dvije tisuće godina pod astrološkim znakom Riba, bilo obilježeno nejedinstvom čovjeka i svijeta, a sada je pri isteku, doba Vodenjaka (kako prezentira New age) donosi nam nova saznanja, slobodu i spoznaju svijeta i nas samih, a obećanje slobode današnjem čovjeku, pun je pogodak.
Nastanak suvremene duhovnosti
Novo doba ("Age of Aquarius") kao suprotnost starome ("Dobu Riba"), multikompleksna je pojava suvremene duhovnosti zapada koja odgovara suvremenom zapadnjačkom duhovnom mentalitetu, ali transcendira granice europocentričkog modela življenja i mišljenja. Kao pojava, new age, izmiče pokušaju definiranja jer u sebi sadrži toliko različitih pa čak i oprečnih duhovnih praksi i baštini elemente toliko mnogo tradicija da na poslijetku ostavlja u nedoumici.
Možemo li ga smatrati duhovnom konstelacijom pokušaja oživljavanja drevnih duhovnih tradicija oblikovanih po mjeri suvremenog zapadnjačkog duhovnog senzibiliteta? Ili traganjem za novim duhovnim identitetom zapadnog čovjeka razočaranog u postojeće ideologije? Ili osjećanje duhovne praznine i gladi, poriv za smislom i duhovnim zdravljem? Ili bijeg iz beznađa, apokaliptičnosti, srama pred Bogom?
Sva ta pitanja opravdana su i moglo bi ih se još naredati, no ona ipak ne daju odgovor na ono bitno- Specifičnost nove duhovnosti spram postojećih duhovnih i religijskih tradicija.
Kratka kronologija
U pretprošlom stoljeću profilirala se jedna duhovna orjentacija teozofske ideologije baštineći elemente drevnih znanja. Tako je u NY 1875. godine utemeljeno Teozofsko društvo.
Slijedeća značajna godina (u kronologiji New agea) je 1893. kada je u Chicagu održan prvi planetarni susret između pripadnika različitih duhovnih tradicija i religija, Svjetski parlament religija. U ime indijskih duhovnih tradicija govorio je Swami Vevekananda, preteča svih kasnijih duhovnih učitelja na zapadu.
1894. Vivekananda prenosi duhovno svjetlo s Istoka osnivajući "Vedanta Society".
1895. osniva se prvo društvo za kiropraktiku, a 1902. za naturopatiju.
Tantrizam, značajna komponenta indijske duhovnosti, prisutan je bio već neko vrijeme u Americi a 1909. osniva se Tantrički red.
1912. Rudolf Steiner utemeljuje antropozofiju i odvaja se od kruga teozofa.
1919. Sri Yogendra uvodi hatha yogu a od 1927. u Americi djeluje "Agni-yoga društvo".
U NY 1931. osniva se Vegetarijansko društvo a 1938. Američka federacija astrologa.
1955. započinje Scijentološka crkva...
Narednih godina (sve do 1980.) utemeljena su i oformljena razna društva i udruge u svrhu promicanja holističkog zdravlja i čovjekovog duhovnog rasta (svjesnosti), teorije preporađanja, te ideja za ujedinjenje čovječanstva.
Osnivaju se i središta "nove duhovnosti" i novih egzistencijalnih rješenja, ("Sunčani grad" u Škotskoj, "Institut za planetarnu sintezu" u Ženevi, "Zentrala fur esoterisch-planetarische Studien" u Genfu...)
U Torontu 1983. održava se "Planetarni kongres" a u Tirolu organiziran je susret znanstvenika sa Zapada i predstavnika istočnjačke mistike. Vrlo karakteristično za new age filozofiju je upravo dijalog znanosti i mistike te ideje o moći samoorganiziranja živih sustava i kozmičke povezanosti svih bića, koncepciji evolucije svijesti, teoriji stvaralačkog univerzuma kao živog organizma (Gaia) itd...
Između ostaloga, New age se predstavlja i kao "ekološka religija" ili "alternativna religioznost". Takvo novo poimanje života i čovjekove uloge u njemu, u stvari je pokušaj vraćanja i modificiranja duhovnih tradicija (i Istoka i Zapada) što treba odgovarati razumijevanju evolucije svijesti kao kozmičkog principa. Različiti izvori i povezivanje elemenata različitih duhovnih tradicija skriva ono suštinsko: zbivaju se nova duhovna iskustva koja ne idu uvijek u dubinu ali su vrlo životna i otvorena rastu i bogaćenju suvremene duhovnosti.
U globalu, ideje New agea o ekološkoj osvještenosti čovjeka, o njegovoj svjesnosti o jednakosti pred Bogom te besmislu ratova i suprotstavljenih strana (na temelju rase, religije, spola, nacionalnosti...) se mogu okarakterizirati kao vrlo pozitvne i poželjne, ali one nisu nipošto nove i revolucionarne, samo su ektremno naglašene i obojane dozom kriticizma prema dosadašnjim tumačenjima istih tih ideja kroz religijski kontekst koji čovjek očito nije razumio.
Nema komentara:
Objavi komentar