Razgovori s New age Bogom I

„Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“

(2 Timoteju 4,1-4)

Osim proroka koji svoje poruke Novoga doba predstavljaju u literarnoj formi na osnovu prosvjetljujućih saznanja koja su „zaslužili“ nekim tehnikama ili su im objavljena od onostranih bića, sila, anđela i sl., vrlo su popularni i oni koji tvrde da osobno razgovaraju s Bogom.

Takvi su naišli na posebnu pozornost i popularnost jer je odnos prijateljstva s Bogom središnja tema svih religija. Iskonska je čovjekova težnja- razgovarati s Bogom. Čovjek je po svojoj prirodi jako nestrpljiv (a pogotovo ovaj moderni) i sve za što ne dobije odmah transparentan odgovor ili proglašava glupošću, ili napušta i okreće se nečemu što će ponuditi bar nešto „konkretno“. Čovjek je danas došao na točku kada sam sebe precjenjuje i iz oholosti sebe smatra svemogućim i sveznajućim pa je zbog toga krenuo zatrti sve što mu ukazuje na njegovu glupost i ne sposobnost. Sve do čega nije moguće doći sam, odmah i sada (samo i isključivo vlastitim naporom) rađa sumnju i strah uz oholi zaključak: „ako ja to ne mogu shvatiti i razložiti na proste faktore, onda to niti ne postoji!“.

Iako mnogi svjesno i vjeruju u točnost takvog zaključka, podsvjesno znaju da je to besmislica, no lakše je uvjeriti sam sebe u laž nego priznati svoju bijedu i malenost. Takvo društvo idealan je teren za moderne proroke, osobne prijatelje Božje koji su lijenim nevjernicima i izgubljenima utjeha i tračak svjetla. Žalosno je zapravo da se više vjeruje čovjeku koji priča o razgovorima s Bogom nego samome Bogu. Naravno u tom bi se kontekstu vjerodostojnosti (ljudska ruka pisala Božju objavu) moglo potegnuti pitanje Biblije ali svakome je već na prvi pogled jasna neusporedivost objava New age pojedinaca i one koja nam je prije dvije tisuće godina dana u osobi Isusa Krista.

Činjenica da je Bog govorio i da danas govori nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, osobito one koji tragaju, koji su prazni, umorni i bez vjere zbog loših iskustava kojima ih je život zgazio. Oni su najbolja publika i najlakovjernija jer su toliko željni ljubavi da niti ne mogu išta kritički prosuditi nego se bezglavo bacaju pod noge onih koji imaju odgovore. Zanimljivo je koliko se čovjek brani od bacanja Bogu pod noge, osuđuje ga kao onoga koji nas je stvorio da mu budemo roblje i odbija Njegovu milost, a u isto vrijeme se klanja pred slikama običnih ljudi, samoprozvanih učitelja koji obećavaju učinkovite tehnike samospasenja- za određenu cijenu naravno- i ulazi u zajednice i sekte dragovoljno se predajući drugome čovjeku.

Poplava današnjih privatnih objava, osim što su mnoge samo proizvod psihički bolesnih umova i mlakih duhova, glavninu svoga izvora crpi u komercijalizmu. Na žalost, ljudi su postali majstori falcificiranja, no iza prave novčanice u banci stoji protuvrijednost u zlatu, a iza one lažne ništa. Tako i iza Božje objave stoji Bog, a iza ostalih (koje se pripisuju Bogu) izvor treba tražiti u čovjeku samome koji je ranjen grijehom, jer ne postoji apsolutno bezgrešan i dobar čovjek.

N.D.Walsch

Jedan od pripadnika skupine glasnika Novoga doba koji je svjetski poznat po svojem bestseleru "Razgovori s Bogom". Inspiraciju za djela dobio je u kriznom trenutku svoga života (kako on sam objašnjava) kada je upao u tromjesečnu depresiju. Napisao je gnjevno pismo Bogu s pitanjima koja su ga mučila i kad je naumio odložiti olovku njegovom je rukom počela upravljati neka "nevidljiva sila". Poznatom spiritističkom tehnikom tzv. automatskog pisanja, W. je počeo pisati svoje knjige zaveden da je sredstvo samoga Boga. Poruke koje je primao, W. smatra nekim novim oblikom evanđelja (kao i svi ostali glasnici N.A.) odnosno zadnju Božju riječ. I on subjektivnoj spoznaji daje prednost u odnosu na opću Božju objavu sadržanu u svetim pismima svih religija. Walschov bog predbacuje ljudima što su Božju Riječ stavili ispred vlastitog iskustva čime svaka daljnja vjerodostojnost onoga što W. iznosi kao riječ Božju pada u vodu. Sjetimo se priče kada je Isus rekao Petru da usred bijela dana u plićaku baci svoje mreže nakon cijele noći ribarenja bez ulova, a možemo i one prve o Adamu i Evi. Očito da je Bogu ipak važnije naše povjerenje u Njegovu riječ nego u naše, grijehom uprljano, iskustvo. Da je njegov bog drugačiji od onoga koji se objavio u Kristu, jasno je i iz odgovora (na Walschevo pitanje) da vođe, rabini, propovjednici, svećenici i Biblija ne spadaju u izvore koje ljudi trebaju slušati već bi se trebali ravnati prema vlastitim izvorima spoznaje i iskustvu (istom onom koji je čovjeka učinio robom grijeha i prognao ga iz Božjeg naručja??). Savršeni Bog a proturječan, predomišlja se i mijenja iskaz?

Tragedija ljudskog postojanja kakvo mi danas poznajemo je i počela onoga trena kada se čovjek dao zavesti i oslonio se isključivo na vlastite (bijedne) snage. Božjim darom čovjek ima apsolutnu slobodu i sposobnost djelovanja ali nije ravan Bogu niti veći od Njegove riječi. Sotona je protiv Boga sam nemoćan i jedino ga Božja riječ sprečava da uništi egzistenciju čovjeka ali zna da mu (čovjeku) može nauditi ako ga osami, uvjeri da je on sam svoj bog i odvoji od te Riječi i Stvoritelja.
Walsch u svome uratku tumači Bibliju na vrlo sumnjiv način- tj njegov bog tumači a W. samo zapisuje tu objavu. Prvi grijeh je tako prema bogu Novog eona zapravo prvi blagoslov tumačeći to kao začetak svijeta relativnosti koji inače ne bi postojao. Time što su prvi ljudi pogrešno izabrali, stvorili su mogućnost za bilo kakav izbor.

Ova tvrdnja želi reći kako su ljudi, grijehom Adama i Eve, dobili pravo na slobodu izbora ne obazirući se pritom na činjenicu da je već taj izbor (poslušati Boga ili ne) bio izraz slobode, jer da nisu Adam i Eva imali slobodu, ne bi niti mogli zgriješiti. Osim pokušaja negiranja postojanja grijeha, takva New age teologija zapravo pokušava obezvrijediti i srušiti Isusovo otkupiteljsko djelo koje je u tom slučaju (ako je prvi grijeh zapravo blagoslov i svi smo sposobni sami sebe izbaviti) bezvrijedno. Taj bog Novoga doba (prema Walschu) vrlo je ljutit na nauk o istočnome grijehu «Neke vaše religije stvorile su cijela vjerska učenja oko tog pogrešnog shvaćanja...» koji nije nauk «nekih religija» nego samo kršćanstva prema čemu se opet obezvređuje Kristovo djelovanje. Walsch se domislio da iz božjih usta ponudi ljudima ono što žele čuti (i kupiti) jer i sam spada u one koji rado uvjeravaju sami sebe da je neistinito, ili dvojbeno, ono što oni ne žele da bude istinito.

Walschov bog

Walschov bog se predstavlja kao "Veliko Nevidljivo" koje "dolazi iz nepostojanja i tamo se uvijek vraća". Apsurd ako znamo da Bog jest postojanje a nepostojanje je nedostatak postojanja. Postoji li rupica na siru ili je ona samo nedostatak sira? Možemo li ju uzeti i maknuti sa sira?

Također uvjerava čitatelja da on nije neko svemoguće biće koje sluša naše molitve i da nije on stvorio svijet već ga samo promatra "Mene nije briga što ti činiš, a tebi je to teško čuti". Ako i povjerujemo Walschu da mu se Bog objavio, koja je uopće svrha tog boga onda ako ionako ne utječe na naše živote niti ga je briga za nas? Čemu onda i ta objava? Zašto bi Bog progovorio da nam kaže da ga nije briga (nakon što je Krist prolio krv za nas)? Zašto ga je briga da mi znamo kako ga nije briga? Walschov bog kao da ni sam ne zna što hoće i sam sebi uskače u usta. Po čemu je on onda bog ako nas nije stvorio, ne utječe ninašto ovdje niti ga je briga za išta a ni sam nije siguran tko je, kakav i što želi od nas?

Već malo dalje u objavi nalaze se naznake da taj bog ljude vodi posredstvom "unutarnjeg vodstva" kao božji glas unutar svakog čovjeka. Zašto? Kamo on to vodi ljude i zašto ako ga nije briga? Ako je samo promatrač kako onda on vodi ljude?

On biblijski pojam čovjek-slika Božja, tumači da su svi ljudi od "iste tvari" kao i Bog i da su sposobni stvarati fizičku stvarnost od zraka te da je njegovo stvaranje svijeta (opet proturiječnost!) bilo nužno njemu kako bi spoznao sebe. Zbog toga su svi "duhovni učitelji" bili na zemlji kako bi čovjeka podsjetili da on zaista jest bog koji je to zaboravio... Bog koji sam sebe ne spoznaje???? Za samospoznaju mu je potreban čovjek?? Bog koji je bez čovjeka nemoćan? Ne bi li on onda bio niži od čovjeka? Ako je niži od čovjeka onda je čovjek stvorio njega a ne on nas. Walsch kao da je samoga sebe razotkrio tim tvrdnjama jer upravo to je on učinio, stvorio boga i dobro ga unovčio.

Suprotnost između Biblijske objave i ove Walschove je očita izdaleka. Biblijski Bog je živ i želi biti u čovjekovom životu, a Walschev je potreban samo dok postoje problemi. Na žalost u današne vrijeme ljudi i tretiraju Boga točno tako kako W. tumači, obraćaju mu se i misle na Njega samo kada uđu u razdoblje mraka, onoga trena kada ugledaju svjetlost, brzo zaboravaljaju Onoga koji ih je izveo.
Takva slika Boga je zapravo magijski pristup vjeri vrlo raširen i među kršćanima. „Bože ja tebi molitvu a ti meni prolaz na ispitu“ i još bi, izgleda, Bog trebao biti zahvalan jer mu se uopće obraćamo inače bi pitanje njegove egzistencije bilo upitno.

W. bog na više mjesta naglašava kako on nikada nije dao ni jednu zapovijed niti zabranu jer je to njemu protivno, štoviše 10 zapovijedi ne postoje. Lašcem naziva Onoga koji se objavio u Isusu Kristu i umro za čovjeka a i Oca koji je kroz čitavu izraelsku povijest sankcionirao nevjeru svoga naroda Savezu. Sadržaji Biblijske i W. objave međusobno su nespojivi. Svi smo pozvani služiti Bogu života što pretpostavlja uklanjanje svih drugih bogova iz naše stvarnosti „Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti...“ (Jš 24, 14-15).

Nema sumnje da su W. „objave“ rezultat njegove vjere u biće koje mu se „objavilo“ i vlastito subjektivno iskustvo pretpostavio je povijesnoj Objavi koja je svoj vrhunac dosegla u Isusu Kristu na čijim vagama W. objave nemaju ništa više smisla nego i taj bog koji se njemu predstavio i rekao: „Vi ste na putu prema nikamo.“ Prema nikamo??!! A što je to drugo nego pakao?
Walschova djela potpuno su oprečna Radosnoj vijesti koju donosi Isus Krist a koja svakoga dovodi k Ocu. Biće koje je Walschu «govorilo» ili pripada ponoru njegove podsvijesti ili ponoru pakla, ili je riječ o vrlo snalažljivom materijalistu koji je dobro prepoznao potrebe današnjeg, za Bogom vapijućeg, društva.