Nakon Celestinskog proročanstva i devet uvida, Redfield objavljuje još jedan roman pod nazivom «Deseti uvid» koji je populariziranje šamanizma, astralnih razina, kanaliziranih poruka, anđela i sl.
R. tvrdi kako deseti uvid još nije sišao na zemaljsku razinu- «Ovo znanje postoji samo u životu poslije života. Tek kada dovoljan broj ljudi na zemlji intuitivno nasluti postojanje tih informacija, ono će u svijesti sviju moći postati dovoljno stvarno da bi ga netko zapisao».
Ovu teoriju on čak proširuje i na svete knjige religija uključujući i Bibliju. Iz njegova tumačenja jednakosti svih religija, jasno je kako razvija (skupa s ostalim prorocima Novoga doba) novu paradigmu koja nastoji zamijeniti Kršćanstvo. U svojim uvidima R. karikira kršćanstvo infantilnim slikama i njegove predstavnike predstavlja kao vrlo naivne i neinteligentne. Svaki zdrav razum bi se pobunio protiv takvih naivnih rezoniranja (kako je prikazano kršćanstvo) a to je i bio autorov cilj. Ono žalosno je da ljudi upadaju u tu zamku jer kršćanstvo i poznaju samo iz ovakve literature stoga i ne čudi toliki uspjeh New age romana koji kršćanstvo predstavljaju kao zbir nauka suprotstavljenih duhovnosti.
Pozadina Redfieldovih navoda o «izvoru» svetih knjiga svih religija je teozofska teorija o okultnoj «Akashe kronici» u kojoj su navodno pohranjena sva znanja svijeta.
Redfield zapravo traga za egzistencijalnim smislom no izvan kršćanskih okvira u kojima nije otkrio dublji smisao pa izmišlja svoje, prilagođava razmaženom ljudskom oku i uhu, kako bi opravdao sam sebe pred sobom jer, svaki onaj koji «traga za smislom» umjesto da tom smislu ide ususret, u svojoj najdubljoj nutrini osjeća razdor, nemir i posljedicu odjeljenja od svoga Postojanja. U svemu tome ima puno oholosti i iskvarenosti ljudskoga srca okamenjenog ne prisudstvom Boga, a to je očito iz pretpostavljanja vlastitoga iskustva Božjoj objavi, tj. postavljanje sebe iznad jedinog Savršenog. To je «intelektualna oholost» koja je već mnoge «proroke» strovalila u ponor.
Enigmatična podsvijest mnoge odvodi u podzemlje okultnoga gdje istraživač u svojoj samouvjerenosti zaboravi na oprez i lako se oklizne na tom skliskom terenu. Kroz svoje podsvjesno čovjek želi prodrijeti do svog bitka (ili «kozmičke svijesti») te saznati nevažne zagrobne stvari, a pritom zanemaruje one toliko važnije koje su mu već objavljene u trenutku uzeća u postojanje i objavljuju se svakoga dana ovog kratkog života.
Prema znanju a zanemarenome će nam se mjeriti, a ne prema onome što nam nije određeno da saznamo prije vremena. Umjesto riječju Božjom, čovjek se lako da odvesti znatiželjom. Upravo o tome govori prva knjiga Biblije, naši praroditelji znatiželjom su odvedeni u spoznaju koja im nije donjela dobro osim što je zadovoljila njihovu znatiželju. Naravno, postoji znatiželja koja vodi u život, ali postoji i ona koja vodi u smrt a razlikovati ih možemo samo mudrošću Božjom.
Nova paradigma predstavlja se vrlo zavodljivo, obećaje bogovsko stanje a zapravo se nipočemu ne razlikuje od svih ostalih propalih utopijskih ideja. Sve ono što širokim putevima bez trnja i pokoje boli vodi u blaženstvo, treba podvrgnuti strogom preispitivanju jer znamo kamo široki putevi, popločani zlatom, vode.
Nema komentara:
Objavi komentar