Tekstovi o New age filozofiji i činjenice oko nastanka tog pokreta, preuzeti su ili interpretirani iz knjige "Proroci Novoga doba" fra. Josipa Blaževića u izdanju Teovizije








utorak, 10. kolovoza 2010.

Sudbina ili Bog?


Još jedna «istina» na koju se New age poziva je rok trajanja bogova, prolazi sve pa i bogovi. To je svojevrstan protest proizašao iz konzumističkog gledanja na Boga od kojega se očekuje da služi čovjeku za zadovoljavanje njegovih potreba umjesto na Boga s kojim treba surađivati. Na čovjeka se gleda kao slučajno odabranog (samo) dijela šireg kolektiva čije planove i nade bogovi ne uzimaju u obzir. Osobnog Boga koji je u postojanje pozvao svakog pojedinog čovjeka kao dragocjeno mu biće, zamjenjuje se neosobnim silama, «nebom», sudbinom (iz takvih tumačenja proizlazi i magija kao moć mijenjanja sudbine)...

U kršćanstvu ne postoji vjerovanje u sudbinu no kad bismo taj pojam htjeli objasniti iz perspektive kršćanstva mogli bismo reći da je čovjeku «suđen» život u prijateljstvu s Bogom i da je predodređen za nebo «Tako: u njemu (Kristu) nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, za hvalu Slave svoje milosti» (Ef 1, 4-5).

No, iz činjenice da neki preziru suživot s Bogom, niti ta «sudbina» nije apsolutna obzirom da Bog poštuje čovjekovu slobodu koju mu je dao i dopušta mogućnost izbora. Očito je da je čovjek slobodno biće te da ga Bog ne zarobljuje već unaprijed određenim putem, sami smo gospodari svoje «sudbine» no i odgovorni za povjerenu nam slobodu.

Zbog čega potreba za vjerovanjem u sudbinu?
 
Zbog svoje nestrpljivosti i mlakosti, čovjek se od početka svoga postojanja bori s iskrivljenim slikama Boga prikazanog kao nepravednog. Iako je to potpuni apsurd, čovjek je sklon mjerenju, kako drugih ljudi tako i Boga, prema samome sebi. Bog je postao dežurni krivac. Sve naše neuspjehe, gluposti i promašaje skrivio nam je Bog jer nije isplatio naše služenje njemu. Koliko smo samo puta čuli (i iz usta onih koji se smatraju velikim vjernicima) «Zašto ja Bože pa dao sam ti ovo i ono, suzdržao se od onoga radim tako i tako...?», čini se da mnogi pokušavaju trgovati s Bogom i cjenkati se zaboravljajući da je prava ljubav ne mjerljiva. Bog jest rekao da će svakome platiti po djelima njegovim, no to nam ne daje pravo (a ni moć) da ga požurujemo ili tražimo avans, a i jesmo li dobro pobrojali svoja djela?
Zbog takvog viđenja situacije čovjek, umjesto da se uhvati življenja ovozemaljskog života i da uči na greškama i raste, opravdava svoj kukavičluk i lijenost sudbinom; «Što mi vrijedi kad je ionako sve zapisano unaprijed...»


To je jedan razlog zašto bi mnogima odgovaralo postojanje sudbine «nisam ja kriv, nebo se urotilo», a drugi, taj se rađa iz oholosti i narcisističke ljudske prirode; ako postoji sudbina onda postoji i način manipulacije njome, a ako uspijemo izmanipulirati sudbinu i izmjeniti ono zapisano onda smo veliki kao Bog, sami smo svoji gospodari i imamo dokaz da je Svemogući samo izmišljotina onih nižih koji nisu sposobni doći do istine. Upravo se tim drugim koristi i New age i odvodi u okultizam i magiju. U oba slučaja ono što čovjek ne vidi je, šteta koju sam sebi nanosi, umjesto da mu je svaki pad poticaj da slijedeći puta skoči još višlje i dodirne novi oblak, on se uvlači u tu rupicu u koju je upao, besmislen i jadan, i zadovoljava se blatom u iščekivanju da «sudbina» odradi svoje. Ili umjesto da svojim rukama, znojem i trudom osvoji, pobjedi i osjeti istinsko ispunjenje zbog postignuća, okreće se «silama svemira» i dragovoljno se predaje u roblje za pokoju mrvicu kratkotrajnog zadovoljstva.
Naravno, ne treba potpuno odbaciti misao da ipak postoji neka Providnost koja nas vodi kroz život i da se sve događa s razlogom (bilo dobro bilo loše) pa i to da smo baš mi ovdje i sada i da nam je povjerena zadaća, no taj razlog nije neka nepravedna kazna ili samo igrica okrutnog Boga. Razlog svemu su rast i spoznaja a kakvu lekciju ćemo prizvati u svoj život ovisi samo o nama.
U ovom novom dobu, bitka za duše vodi se spretno ponuđenim idejama a najveća moć krije se u suvislosti. Kada bi bile otvoreno neprijateljske svi bi ih se klonili a kada bi bile same besmislice lako bi ih bilo razotkriti. Iako većina ideja New agea vodi u stupicu, zbog onih nekoliko valjanih je dobro biti dijaloški otvoren tom novom svjetonazoru, no ne na štetu predane nam objave, već radi njezinog što učinkovitijeg prenošenja i ljudima našeg vremena.


I složila bih se u jednoj mjeri s New age istinom s početka ovog teksta, bogovi, oni umjetno proizvedeni, ljudskim mozgom smišljeni, uistinu imaju rok trajanja, za vrlo kratko vrijeme, na duh New agea past će prašina a naslijedit će ga neki noviji, fantastičniji, no i taj će proći i tako malo po malo svijet ide ususret onome koji nikada ne prolazi, Kristu.

Nema komentara:

Objavi komentar