Supermarket duhovnosti (III)

Prema Charlesu Delhezu, New age je "blaga zavjera", skup vjerovanja (primjena metoda, iskustava, uvježbanosti, navika, općenja, vršenja praksi...) kojima se stječe poznavanje tajanstvenog, skrivenog... U eru koju najavljuje, eru Vodenjaka, ulazi se blago. Novo doba se izričito predstavlja kao izazov kršćanstvu, namjerava postati planetarnom religijom trećega milenija ujedinjujući sve druge religije (osobit naglasak na istočnjačkim). Taj novi duhovni pokret omogućuje (trudi se omogućiti) da skupa opstoje elementi različitih religija, dvostruku pripadnost istovremeno različitim religijama, npr. biti kršćanin i budist. Pri tome odbaciti dogme (koje čovjeka čine robom) iz svake i uzeti "ono dobro" (ono što nama osobno odgovara i ide u korist) a u svrhu razvijanja vlastite svijesti. Mnogi padaju pod svojim komformizmom i razmaženošću svoga ega te kreiraju neku svoju religiju složenu od nesloživog pod krinkom duhovnosti i viših znanja, a svoja uporišta za to nalaze upravo u New Ageu koji se predstavlja kao duhovnost koja nadilazi sve religije.

No budimo realni! Ako kršćani vjeruju u Uskrsnuće, a budisti u reinkarnaciju. Kršćani u milost Božju i spasenje po njoj, a budisti u samoizbavljenje iz ciklusa reinkarniranja. Kršćanin u to da mu je dovoljna jedna gorljiva molitva i vapaj da upozna i dotakne živoga Boga i u sekundi "zasluži" spasenje a budist da godinama mora meditirati, biti discipliniran, slijediti osmerostruku stazu spasenja i sve snage ulagati u to da postigne ugasnuće želje...može li čovjek u isto vrijeme biti i kršćanin i budist?

Ako kršćanin, koji svim srcem uzvjeruje da ga netko gore čuje i čeka na njega,  po milosti Božjoj, zbog svoje vjere, doživi trenutak "prosvjetljenja"; dodir Isusa kojemu se predao (za što je dovoljna sekunda) i koji ga mijenja i preobražava iz temelja u bljesku bez trunke napora. Ako svako dobro koje čini, čini iz ljubavi, (jer, kada čovjeka dotakne Ljubav on više ne mora zasluživati išta a kamoli spasenje) on je svoje spasenje doživio. A sve što je trebao je povjerovati.

Dok jedan budist vjeruje da sve mora sam i cijeli život sebe goni u tom smjeru ne bi li stigao na cilj i izašao iz ciklusa reinkarnacije. Marljivo radi na tome da se promijeni, oslanja se na vlastite snage i svo dobro koje čini, čini jer tako treba da bi zaslužio.

U jednoj filozofiji (od dvije navedene) postoji osobni Bog, dok u drugoj Boga nema...Kako je onda moguće protumačiti da svi putevi vode ka istome cilju?

Zagovornici New agea nude izlazak iz krize oboljelog društva, nove duhovne i humane vrijednosti, religioznost bez Boga, međutim daleko je to od stvarnosti, radi se o dobro smišljenoj prijevari!

New age je izazov za sve religije (iako najočitije napada kršćanstvo), i kao duhovni pokret, vrlo suptilo regrutira mnoge pripadnike različitih religija i usisava u svoju mutnu i nejasnu filozofiju, odvajajući duhovnost od religije i trpajući pod duhovnost sve i svašta. Mnogi su pripadnici i poklonici New agea a da nisu toga niti svjesni i zato se čovjek treba držati onoga u čemu je odrastao, onoga što je u srcu od malena spoznavao i o čemu je (tradicijski) primao znanja. A ne lutati bespućima duhovnosti i otvarati se egzotici, Boga i pripadnost tražiti u tradicijama dalekih i nepoznatih zemalja i na domaćem terenu živjeti tuđe- upravo to je New Age!

...