New age označava novu religioznu svijest u nastajanju koju bismo mogli okarakterizirati više kao slobodnu i lutajuću duhovnost nego kao konkretnu organizaciju. Nasuprot klasičnim sektama, New age ne predstavlja neku jednoobraznu skupinu, nego prije neko izmiješano religiozno osjećanje koje ide za time da na svim poljima nadomjesti tradicionalnu sliku svijeta.
Takvo ponovno buđenje religioznog čovjeka (homo religiosus) predstavlja veliki izazov jer danas kritika religije, ne dolazi više izvana već se diže, u ime neke vječne religioznosti, iz samoga srca religijskog fenomena.
New age kao pokret koji već desetljećima plijeni pozornost javnosti nudeći rješenja svih ljudskih problema i ostvarenje savršenog čovjeka i čovječanstva na zemlji, počiva na znanstvenim dostignućima ljudskog uma i mističkim dometima ljudskoga duha. Pretendira tako postati, ne samo "univerzalna religija", već i sveopća znanost uključujući naravnu i nadnaravnu dimenziju ljudskoga bića. Zagovaranjem preobrazbe ljudske svijesti vlastitim naporom i primjenom različitih sredstava, tehnika i praksi, te sjedinjenje i poistovjećenje osobne svijesti s društvenom kozmičkom svijesti, New age nudi "konkretna" rješenja i puteve ka spasenju za kojima današnji materijalan, duhovno prazan, čovjek traga.
Ono što se u tradicionalnim religijama postiže vjerom i povjerenjem u Boga, New age omalovažava zagovarajući iskustvo kao sredstvo za nalaženje istine služeći se znanstvenim i mističkim metodama u širenju svojih ideja. Poznavajući ljudsku narav, tjelesne i duhovne potrebe čovjeka, njegovu nepostojanost, težnju za savršenošću s jedne strane, a s druge računajući na čovjekovu neupućenost u postojeće religije i religiozne pokrete te nestrpljivost u postizanju rezultata, New age svojim idejama podilazi današnjem čovjeku opravdavajući sve njegove slabosti i hraneći mu ego koji smješta u duhovnu dimenziju. Takvim tumačenjima u mogućnosti je privući i zavesti mnoge prvenstveno u duhovnom smislu.
Ne mogućnost današnjeg čovjeka, koji je duhovno sve siromašniji, da uroni u dubinu već poznatoga i smisleno istraži što mu zapravo nudi ono staro i "već prožvakano", tjera ga u potragu za novim. Brzi instant život u kojemu nema vremena za promišljanje i ponovno proučavanje nečega što nije prije razumio, okreće ga novome koje nudi konkretne naputke i tehnike za sigurne rezultate.Izgubivši samoga sebe u materijalističkom poimanju svijeta i života, pritisnut bolima i prazninama zbog zapostavljanja vlastitoga duha, nema vremena polako, malenim ali sigurnim koracima, krenuti na put ozdravljenja, već, tjeran čežnjom za ljubavlju i mirom, za osjećajem pripadnosti, nestrpljivo grabi ono što nudi najbrže i "najbolje" rezultate pri čemu zaboravlja da su izabrana sredstva itekako važna na putu ka cilju.
Sjetimo se samo koliko puta smo, želeći uljepšati tijelo, posegnuli za brzim i efikasnim dijetama koje su garantirale brzi gubitak kilograma, a na kraju (nakon kratkotrajne mršave faze) završili još deblji i nezadovoljniji...
Čovjek dakle vjeruje voljom, vjeruje jer je slobodan i jer želi vjerovati. Sposoban je izaći iz ljudskog uskog svijeta i živjeti, biti za druge. Po vjeri sve dobija pravi pozitivan smisao, sve postaje sredstvo na putu do ljudskog potpunog ostvarenja, a to je SLOBODA.
--------------------------------------------------------
Što je uopće vjera? Što ona predstavlja?
Vjerovati ne znači odreći se razuma i drugih svojih moći (volje i osjećaja). Vjerovati ne znači biti pasivan, suziti i osiromašiti svoje biće. Vjera nije ni opijum da se lakše podnese život i sve teškoće koje nam se nađu na putu. Čovjek kao ograničeno biće, ne može spoznati svu stvarnost (osobito oslanjajući se na vlastite snage i zemaljska iskustva) i ne zna što je za njega dobro, što bi trebao željeti. Razum mu kaže da mu je vjera potrebna jer njome može otkriti pravu stvarnost.
Vjerovati znači dati povjerenje drugome (čovjeku, Bogu).
Zašto bi vjerovati, značilo ne biti slobodan?? Baš je suprotno. U vjeri je čovjek slobodan jer je nenavezan na sebe i stvari oko sebe i rado će potražiti smisao svega izvan sebe, a upravo to je vjera.
Vjerovati ne znači odreći se razuma i drugih svojih moći (volje i osjećaja). Vjerovati ne znači biti pasivan, suziti i osiromašiti svoje biće. Vjera nije ni opijum da se lakše podnese život i sve teškoće koje nam se nađu na putu. Čovjek kao ograničeno biće, ne može spoznati svu stvarnost (osobito oslanjajući se na vlastite snage i zemaljska iskustva) i ne zna što je za njega dobro, što bi trebao željeti. Razum mu kaže da mu je vjera potrebna jer njome može otkriti pravu stvarnost.
Vjerovati znači dati povjerenje drugome (čovjeku, Bogu).
Zašto bi vjerovati, značilo ne biti slobodan?? Baš je suprotno. U vjeri je čovjek slobodan jer je nenavezan na sebe i stvari oko sebe i rado će potražiti smisao svega izvan sebe, a upravo to je vjera.
Čovjek dakle vjeruje voljom, vjeruje jer je slobodan i jer želi vjerovati. Sposoban je izaći iz ljudskog uskog svijeta i živjeti, biti za druge. Po vjeri sve dobija pravi pozitivan smisao, sve postaje sredstvo na putu do ljudskog potpunog ostvarenja, a to je SLOBODA.
Nema komentara:
Objavi komentar